Neobična tjelesna iskustva poput lebdenja, padanja ili osjećaja napuštanja vlastitog tijela mogla bi nastajati u graničnom području između sna i budnosti, sugerira novo istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Consciousness and Cognition. Analiza moždane aktivnosti ispitanika potvrdila je tu tvrdnju, a znanstvenici smatraju da preklapanje sna i jave može objasniti širok raspon fenomena, od paralize sna do osjećaja izlaska iz vlastitog tijela.
Znanstvenici takve neuobičajene poremećaje tjelesne percepcije svrstavaju pod zajednički nazivnik neuobičajenih tjelesnih iskustava (UBE). Takva se iskustva javljaju tijekom paralize sna, lucidnog sanjanja, ali i u budnom stanju, a njihov uzrok je nepoznat. Neuroznanstvenica Teresa Campillo-Ferrer sa Sveučilišta Radboud u Nizozemskoj provela je istraživanje s 35 ispitanika iskusnih u lucidnom sanjanju ili meditaciji.
Njezin tim bilježio je moždanu aktivnost sudionika dok su ulazili u stanja na rubu sna i jave, tijekom meditacije, uspavljivanja ili samog sanjanja. Istraživači su koristili EEG kape s elektrodama za praćenje električne aktivnosti mozga, a sudionici su prolazili kroz vođene vježbe meditacije kako bi se opustili i usmjerili na tjelesne senzacije. Tim je koristio svjetlosne bljeskove da bi potaknuo neobična iskustva dok su ispitanici tonuli u san, a sudionici su dobili uputu da pomiču oči lijevo-desno čim dožive nešto neobično.
Od 35 ispitanika, dvadeset ih je prijavilo ukupno 36 neuobičajenih tjelesnih iskustava. Većina iskustava dogodila se tijekom meditacije, a zabilježena su i u REM i ne-REM fazama sna, kao i tijekom kratkih buđenja. Neki su osjećali da lebde, padaju ili se vrte dok su im tijela mirovala, drugi su prijavili neobične vibracije, pritisak ili osjećaj dodira. Dio ispitanika izgubio je percepciju granica ili oblika vlastitog tijela, neki su doživjeli paralizu, ponekad uz halucinacije, a u deset slučajeva zabilježen je osjećaj boravka izvan fizičkog tijela.
Tijekom neuobičajenih iskustava zabilježeno je smanjenje sporijih moždanih valova (delta i theta) i istovremeno povećanje bržih valova (beta i gama), u usporedbi s uobičajenom aktivnošću u snu ili meditaciji. Promjene su bile najizraženije u temporalnim režnjevima mozga. Aktivnost sporijih moždanih valova bila je na razini između tipičnih obrazaca za san i budnost, dok je aktivnost bržih valova odgovarala budnom stanju. Istraživači smatraju da mozak u tim trenucima ima 'propusne' granice.
Rezultati upućuju na to da ova iskustva ne ovise o konkretnoj fazi sna ili budnosti, već o stanju svijesti u kojem se brišu granice između to dvoje. EEG snimke ne mogu otkriti ulazi li cijeli mozak u to međustanje ili različite regije istovremeno pokazuju karakteristike sna i jave. Potrebna su daljnja istraživanja koja bi razjasnila kako mozak stvara tako uvjerljive iluzorne senzacije.
