Smanjen unos proteina mogao bi usporiti biološko starenje, zaključak je opsežne analize koja je objedinila rezultate 361 znanstvene studije. Pregledni rad proveli su znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin-Madison, a objavljen je u znanstvenom časopisu Cell Press Blue.
Proteini su ključni za izgradnju i obnovu mišića, regulaciju tjelesne težine i očuvanje mišićne mase u starijoj dobi. No autori studije ne predlažu da se unos proteina smanji u svakom slučaju, već da se prilagodi potrebama pojedinca. Sve više dokaza upućuje na to da ograničavanje proteina potiče metaboličko zdravlje i dugovječnost kod različitih organizama, a životinje na prehrani s manje proteina pokazivale su znakove sporijeg starenja.
Kod ljudi je smanjen unos proteina povezan s ublažavanjem upalnih procesa koji ubrzavaju starenje i s poboljšanjem općeg metaboličkog zdravlja. S druge strane, veći unos proteina koristan je za osobe koje redovito vježbaju i rade na mišićnoj masi. Dudley Lamming, biomedicinski istraživač i jedan od autora, kaže da proteini podržavaju rast mišića i reakciju na vježbanje kod aktivnih ljudi.
Lamming ističe da većina vodi sjedilački način života i da mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je potrebno. Dodaje i da količina proteina koju konzumiraju ljudi koji nisu dovoljno aktivni može imati negativne posljedice za zdravlje, barem na razini populacije. Autori pozivaju na preispitivanje stvarnih potreba za proteinima, pogotovo s obzirom na dob i razinu tjelesne aktivnosti.
Analiza navodi nekoliko mogućih objašnjenja za prednosti ograničavanja proteina: promjene u staničnoj signalizaciji koja se s rasta preusmjerava na održavanje, smanjeno nakupljanje senescentnih ili 'otpadnih' stanica te poticanje proizvodnje energije. Manji unos proteina dovodi i do kemijskih promjena, poput povišene razine hormona FGF21. Rad ukazuje na specifične aminokiseline koje bi mogle biti ključna veza između proteina iz prehrane i procesa starenja, a moguće je da su vrsta proteina koju jedemo i kombinacija aminokiselina u njima jednako važni kao i ukupna unesena količina.
Lamming navodi da su dosadašnje preporuke poticale ljude da jedu više proteina, ali istovremeno i da više vježbaju. Smatra da se preporuke za unos proteina vjerojatno moraju prilagoditi ne samo dobi, već i razini tjelesne aktivnosti pojedinca. Sljedeći koraci mogli bi uključivati istraživanja na ljudima koja bi detaljnije analizirala učinke proteina na starenje i metabolizam.
